February 14, 2019
Motivation / Offtopic / Throwback

Cvijeće, Valentinovo i dan prije Valentinova

Post Image

Bilo jednom, relativno davno, na Valentinovo. Ali ni dan prije Valentinova nije za zanemarit’ jer tu priča i počinje. Sjedim na poslu i pred kraj radnog vremena mi se po glavi vrti fiks ideja… Što ne bi ja ovako divan, fin momak poslao cvijeće djevojci koja mi se sviđa? Ujedno je to i moj prvi pokušaj slanja cvijeća ikome ikad. Pa da vidimo kako je to prošlo. Ili nije prošlo. 😀

Blaženi interneti

Dakle lagano majstor otvara google, idemo “cvijeće buketi dostava”, enter. Opala evo ga, ima svega… ajmo par prvih stranica u novi tab. Ooo, čekaj sinko, trebam za Novu Gradišku, ovo je Zagreb sve, ima nešto sigurno i kod nas. Ooooo, ku*ac! Nije ona u Gradiški. -.- Otišla kod sestre u Banja Luku na par dana. Je*em te živote, ajde ima i u Banja Luci cvjećarni… piši “Banja Luka dostava cvijeće”…. opala evo ga, kako ne bi bilo, to te ja pitam. Uuuu braco, a adresa? Hmmm, imam joj i sestru na internetima, al’ reći će joj odmah garant. Imam i sestrinu cimericu… čini se bolja opcija, ajde njoj ću se javit’ da mi da adresu, al’ moram ju odmah molit da nikom ništa ne govori, neće bit’ fora ako kaže. Javim se ja i eto nje za čas, dobio ja adresu, obećala cimerica šutit’ ko zalivena! Jeej 🙂 Ajmo sad, di su te cvjećarne Banja Luka… tu su, dobro je, ima cvijeća, ima sve. Dostava, personalizirana poruka, milina. Ku*ac milina… gdje je “dodaj u košaricu”, kako kupim? Nema -.- O krv ti je*em i cvijeće, aj idem nazvat da vidim hoće se tko javit, može li se uplatit neki paypal ili nešto.

Dobar dan, dobar dan, Domagoj ovdje, znate ja zovem iz Hrvatske, iz Nove Gradiške… situacija je ta i ta, ja bi poslao po vama neko cvijeće sutra ujutro, a ne vidim kako kupiti online… ima li neki paypal da se uplati? – Nema sinko, može samo Western union, al’ to neće biti vidljiva uplata danas, tako da evo ne znamo kako vam pomoći osim da to netko ovdje kupi i plati.

Komplikado! A gdje smo još od kraja priče…

Propali blaženi interneti i plan C + varijacije na temu

U međuvremenu stigoh kući s posla, ali ne da mi vrag mira. Nema ništa od online naručivanja cvijeća. Imam li nekog tko živi tamo? Znam par DJa, al’ glupo mi ih cimat’ za tu uslugu. Na koncu i iscimam jednog, al od silnog “brate, kume, druže” ništa. Vidite već sad lagano da sam ja jedan tvrdoglavi ovan koji je odlučio da to cvijeće mora biti dostavljeno sutra ujutro. Je*i ga, idemo na plan C.

A šta misliš Domagoje da ti prije posla nekako uspiješ skoknut do Banja Luke, kupiš cvijeće, pošalješ i pališ nazad na posao? Sad je to već postala poprilično fiks ideja, onak’ really?? 😀 Teoretski, ako radim od 9h, cvjećarna se otvara u 7 ili 8h, NG-BL je sat vremena ili manje ako nema gužve na granici… izvedivo! A ku*ac! Kako ću doć’ do Banja Luke… biciklom? Dakle, ko me vozi i kako objasnit’ kud idemo i zašto idemo…

Realno tu je jedan jedini lik koji je potencijalni kandidat za vozača i društvo, a realno, u 99% slučajeva samo čeka neki povod da nekud idemo. Isto vrijedi i za mene. Telefonski poziv ide ovako…

Alo brate, đes’, šta radiš? – Ništa evo, večerao, bezveze. – Ajde onda računaj da idemo večeras u Banja Luku i ostajemo do ujutro, ja obavim nešto i palimo kući da stignem na posao. – A jel? Pa dobro, aj spremim se …

To su ti brzi dogovori kad znaš da će bit’ neke pi*darije, al’ nema veze, bring it on!

Jel me pratite?

Dakle, ako me uspjevate pratiti… htio sam poslati cvijeće djevojci za Valentinovo, ona nije kod kuće nego u Banja Luci, uspio sam saznat’ i adresu, ali ondašnje cvjećarne nemaju online naručivanje ili ako ga imaju nema načina da pare budu njima danas vidljive na računu kako bi oni mogli poslati cvijeće. U međuvremenu je pokrenut plan C, da se uputim(o) u Banja Luku osobno, iliti lično 😀 Idemo, ba!

U briji smo

Eto nas na putu, već smo na autocesti, kolega je znatiželjan.

Kud idemo? – Idemo malo brijat’ po Banja Luci pa ćemo ujutro poslat’ neko cvijeće i palimo kući. – Ajde valjda ćemo naći nešto… a kome cvijeće? Kakve su to romantike? …

I sad ide taj razgovor već lagano, ali glavna tema postaje jest’ i pit’, klasika hahaha. A našli smo na internetima kao i neki motel/hotel/nešto za malo odspavat’ koji sat do ujutro jer kao nećemo sad baš bit u briji do zore. Ku*ac nećemo. Došli, parkirali, pitamo prve klince koji su naišli gdje možemo izać, jel ima kakav klub u blizini… Kaže lik “bolan, eto te pred klubom, tu siđeš samo dolje stepenicama… al’ to ti je neka strana glazba, ništa domaće”… ma to mi radi, ljubi te deda, nije da tražimo cajke 😀 Idemo mi dolje u disko klub, upadamo unutra, opalaaa hausica. Pa tako se već da, idemooo, šank, alooo, daj nam ovamo! Brat ne prihvaća kune, ali ima bankomat blizu, dižemo marone i vraćamo se. Daj dva Jelena. Muzika je dobra, nekakav tech house, onako fino, srednje yakko. Ni prejako, ni labavo. Inbox se zvao klub ako se ne varam. Sad se zove Fabrique i sad sam jedan od resident DJ-a po najnovijem tamo, ako se ne varam 😀

Odužio se malo taj naš clubbing, al’ ne ide piva više. Ajmo van. Idemo prema autu i kak’ idemo prema autu, tako moj dragi kolega ne ide prema autu nego ode pokraj u parkić / travnatu površinu i prema drvetu. Nužda je*i ga. Ali i policija, je*i ga. “Dobro jutro gospodo, možete malo ovdje do nas? Vi gospodine u plavoj jakni.” Eto ga kolega u problemima, međunarodni prekršaj, dramaturgija, svašta nešto napričaše… ja dolazim do auta gdje ga ispituju, ali zamoliše me da se udaljim. Eto njega za 10 minuta. Veli da je sve ok, ali idemo za njima autom. Kud za njima, je*o te? “Ma tlačili su me 15 minuta dok nisam reko, dečki jel može ovak, ja vama 200 kuna i ništa se nije dogodilo”… ne da može, nego “dečki kud trebate ići”… vozit će oni ispred nas da se ne izgubimo do našeg hotela / motela / smještaja koji još ni nije naš jer ga nismo bookirali, ali kao mi smo to našli da radi i idemo tamo. Došli mi tamo u pratnji policije, otišli oni, krenuli mi ući unutra… ku*ac! Zaključano sve, nitko se ne javlja na telefon. Smijemo se ko debili naravno, ja mu serem za 200 kuna što je dao policiji… pa to se da 10 maraka. Šta ćemo sad dalje?

Jel ima kakva pekara? And now we wait.

To je sad nekih 5 ujutro otprilike, gladni smo, šta ćemo di ćemo… nađemo u gradu neki dućan koji radi 0-24…. kupujemo banane, slatkiše, svašta nešta. Ja u tom trenu pijan i umoran uspjevam računat’ na prste kol’ko čokoladi da kupim jer kao stavit ću i čokoladu s cvijećem, ali ajde i za cimerice po jedna. Sad mi u autu jedemo, mrvimo, pijemo soka, vode, dolazimo do sebe, sprdamo se, gledamo na sat, parkirani smo preko puta cvjećarne ko krofničari u američkim filmovima i imamo nekih sat, sat i po za ubit dok ne otvore. And now we wait. Nije ni za spavat ni za ne spavat, umorni smo, al’ sprdamo se međusobno i vrijeme prolazi, gledamo ljude kako lagano izlaze na ulicu, svatko svojim putem…

Eto konačno se i cvjećarna otvorila! Jel idemo? Ajmo.

Dobro jutroo! – Dobro jutro, izvolite? – Gospođo, trebam jedan divni buket od 27 ruža za jednu djevojku i još dva puta po jednu ružu za cimerice! – Nema problema, a kud ste tako već uranili?? – Ne pitajte gospođo ništa. – Dobro, dobro… to vam je XX maraka. – Dajte još gospođo jednu ružu za vas kad ste tako fini prema nama! – Joj Hvala ti sinko! – Ma nema na čemu, nego imate li one ceduljice za napisat’ poruku? – Imamo naravno, evo sine.

Krenem pisat, sje*em. Žicam drugu ceduljicu, napišem, spakujemo čokoladu uz cvijeće i tuto finitoo, spremno za dostavu… mišn akamplišd!

Gotovo je, gotovooo

Palimo kući, kolega me vozi direktno na posao, maalo kasnimo, ali sve je pod kontrolom. Ostalo nam čokolada od šopingiranja u 0-24 shopu, ponijet ćemo kolegicama na poslu. Osladile se kolegice na poslu, sretne i zahvalne. Mene hvata umor, a moram radit’. Oko 11 sati zaspem na par minuta u radnoj stolici, nagnut glavnom na stol. Vidio me i šef. Iskulirali smo to, nije se više ponovilo. Nisam više išao u Banja Luku slati cvijeće. Nisam više slao cvijeće. Ne šaljem ni danas. Bit će kad netko opet zasluži 🙂

Influencer moment u tekstu

Na stranu Valentinovo i cvijeće i romantike. Poanta priče koja vrijedi za sve u životu… Tko želi, nađe način. Ovako na prvu, mnogi bi odustali već kod onog “nije kod kuće, u Banja Luci je”. Nekad brzo odustanemo. Nemojte brzo odustajati. Ja kad nešto želim ili ne želim, Bog, Isus Krist i Majka Božja zajedno me ne mogu odgovorit’ ili nagovorit’. Nije to uvijek najbolje, ali najgore što se može dogoditi je škola. Nisu ovo neke nove mudrosti koje ne znate, samo podsjetnik kroz zanimljivu priču iz prve ruke. Sretno Valentinovo. Volite se 😉

SPAM moment u tekstu

Četvrtak je, imam novi podcast! Baci uho!